Država koje nema

Kad bi bilo, kao što nije

Bez obzira da li smo Slovenci, Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci ili Makedonci poznati smo po druželjubivosti, srdačnom i optimistični pogledu na život i nema stranca koji to nije primetio i pohvalio. I pored svega toga, mi međusobno kidamo, vukući svak svoj deo, već „rascepanu košulju“ bavimo se politikom, brojimo tuđe neuspehe, ismevamo tuđe uspehe i zaboravljamo da smo u stvari razbucani zato što smo bili previše jaki i moćni.

NISAM

Nisam štedeo, nisam razmišljao, nisam verovao, nisam istrajavao, nisam …. Spisak stvari na „nisam“, vezane za moj usrani život, (kao i uglavnom cele moje generacije) je poveliki, i nabrajati bi bilo možda i moguće da se stvarno sećam šta sve nisam. Nisam, jer sam tako hteo, jer sam tako hteo, ali je šteta što svemu…

Pa šta?

Kaže Zorana: „Moj sin je bio u UN, pa šta“ ??? Gospođo Mihajlović, možda su vas obavestili da u Srbiji ima dece koja umiru jer nema lekova, penzionera koji gladuju, porodilja kojima dugujete nadoknade, i radnika koji su ostali na ulici, pa ćete možda i doći do zaključka da je to „Pa šta“ strašno bahato…

Arhiva (2012)

Žaba i potkovica vs. jare i pare Kuckano: 8. aprila 2012. godine >> Ovde Kad pametan čovek dobije priliku da priča o sebi on obično stane pa razmišlja šta bi, kako bi i naravno i neizostavno kome rekao. Kada razmisli, dođe do zaključka da možda nije još trenutak i da bi verovatno trebalo „mudro“ sačekati još…