Foto: Business Info Group

Pandemija uzurpatora

Četrdeset i osam sati „pritvora“ (na Cveti i Lazarevu subotu) bio je dovoljan okidač za mnoge slike i prilike koje donose delovi mozga zaduženi za neprijatna podsećanja. Izvor: Danas Piše: Ile Kovačević Otud stigoše i moji pešački podvizi iz jednog februarskog popodneva. Krećem peške na zakazanu kontrolu organa zbog čije loše ćudi neki od mojih…

Pred ponorom

Degradirli su sve, zauzeli svaki punkt normalnog života, oteli nam mogućnost da samostalno mislimo i radimo bez sankcija, oterali decu od nas, posvađali sa rodbinom i komšijma. Zabranili su nam naše i doveli njihove Svece umesto da su ih prvo odveli psihijatru i logopedu.

Ластиш (Ујед и друге приче)

Онда се помало болно и са киселом гримасом лагано враћамо у стварност и неколико сати излазећи из тог бунила тражимо оправдања и објашњења, која ће нам помоћи да прихватимо тај свој јебени живот такав какав је, и понекад раније а понекад касније и успемо у томе.

Pa šta?

Kaže Zorana: „Moj sin je bio u UN, pa šta“ ??? Gospođo Mihajlović, možda su vas obavestili da u Srbiji ima dece koja umiru jer nema lekova, penzionera koji gladuju, porodilja kojima dugujete nadoknade, i radnika koji su ostali na ulici, pa ćete možda i doći do zaključka da je to „Pa šta“ strašno bahato…

Zum(B)iranje

Upisao bi’ to u rubriku mudre državničke reakcije, da ne znam da naš predsednik skače i za neizgovoreno, pa se pravda i blebeće naširoko i nadugačko, a kamoli na ovako konkretnu i ciljanu, doduše indirektnu ali vešto upakovanu optužbu.

Doduše jeste odgivorio onaj izgubljeni i smeteni Marko, koji više podseća na bačač tenisikh loptica, nego na nekog kome se može verovati da je sve što govori sam smislio, ali slabo je to …. i već viđeno.