– Kada bi te zamolio kao starog druga po muzici da u jenoj rečenici predstaviš sebe ali da u tom opisu ne koristiš ništa vezano za SEX, MUZIKU i DOKTORA kako bi ti to …

– Sažimač života visprenošću intelekta.

– Ima li nade da Rock ‘n’ roll ipak opstane i kako to podstaći …

– Rokenrol muziku su stvorili jaki autori i osmislili rokerski način života, svojim čvrstim stavom i čvrstim kurcem i pojave li se kod nas neki novi takvi, preživjeće i naš rokenrol.

– Da li je pre 30 godina bilo važnije imati bolji bubanj ili bolju ribu?

– Ribe su bile bitne, dobre ili nedobre a bubanj je mogao biti i kanta ali pravi kad udari po njima, postaje najbolji bubanj.

– A sada?

– Nagon za životom je seksualni nagon i on pokreće čovjekovo biće, onda, sada i uvijek.

– Treba li u životu raditi bilo šta, ako ne možeš ono što voliš, znaš i u čemu si među najboljima?

– Ono što ne voliš radiš samo da bi se dokopao onoga što te čini srećnim i zadovoljnim a najbolji sam u poimanju života u svim sferama.

– Nešto iz karijere, bogate, što nikad nigde nisi ispričao iz bilo kog razloga možda bi mogao sada.

– U drugom dijelu moje autobigrafske knjige, ispričao

sam svoj život u Londonu, gdje sam živio tri godine i tu sam objasnio zašto nisam htio da sviram bubnjeve, čak ni kad su mi nudili da sviram sa Rod Stjuartom a razlog je što sam otišao u London da postanem autentični autor muzike ali kroz borbu za preživljavanje na najteži način jer samo onda upoznaš pravu muku života, za razliku od lagodnog života muzičara, za koji sam jedino i znao prije Londona.

– Kako je biti legenda, deo istorije ….

– Obzirom da sam sudionik stvaranja naše muzičke scene, ne samo vezano za rokenrol i da sam svojim i narodnim pjesmama učinio ljudima život ljepšim, to legenda u mom slučaju ima validno značenje, kao i zasluženo mjesto u istoriji naše muzike i događanja života vezano za nju.

– Šta je Mića po struci?

– Ja sam po struci, samouki bubnjar, samouki gitarista, pjevač i autor muzike a od škole imam osnovnu i preko veze završenu srednju ugostiteljsku.

– Da li je roker bio na privremenom radu u folk muzici ili je folkeru bilo malo pa je osvojio i doktorirao na Rock’n roll -u?

– Moja generacija je do desete godine slušala uglavnom narodnu muziku, izvornu, koja se jedina vrtila na radiju, jer druge muzike nije ni bilo osim naravno ozbiljne, tako da je u postavci mozga moje generacije, prvo zaživio narodni melos a tek kasnije rock i pop, Sasvim je normalna stvar, da su mi u trenucima inspiracije za pjesmu dolazile i narodne melodije od kojih su kasnije zajedno sa tekstom nastajale moje ili skroz narodne pjesme rock ili narodne, sa kojima sam izdao i dva albuma, neovisno od onih koje sam izdavao sa „Vatrenim Poljupcem“.

– Koje si narodnjake učinio slavnim i koje su to tvoje pesme koje su se prodavale u milionskim tiražima?

– Prvi moj narodni hit sa Hankom Paldum, 1978. godine, bio je „Voljela sam, voljela“ i ta pjesma osim što je razvalila bivšu Jugoslaviju, napravila je revoluciju u našoj narodnoj muzici. Od nje ustvari počinje naša moderna narodna muzika koju sam zacementirao LP pločom sa Hankom Paldum, „Sanjam“, 1979. godine, na kojoj je takođe mega hit „Ja te volim“ ili kako tu pjesmu raja zovu „Tražio si sve“. Ona je čak nadmašila hit „Voljela sam, voljela“ što dokazuje i Ceca Ražnatović, koja je 1994. godine snimila ova dva moja narodna hita i ponovo ih i ona napravila mega hitovima. Zbog toga novije generacije i ne znaju da sam ih ja prvo plasirao sa Hankom Paldum.

Od muških narodnih pjesama, koje sam jako rijetko radio, najveći mi je hit „Sećaš li se Sanja“, koji je

prvo otpjevao Semir Cerić Koke iz Sarajeva a onda pokojni Toma Zdravković, koji je otkačio na ovu pjesmu i molio me da mu je dam da je snimi, što sam i uradio i Toma je od nje i napravio jugoslovenski hit ili ti hit za sva vremena, kao što su to uradile Hanka i Ceca sa mojim ženskim, narodnim hitovima.

– Kako izgleda tvoj radni dan.

– Pošto sam za ovih posljednjih šest godina napisao svoju autobiografsku knjigu „Seksualno nemoralan tip“, na preko 1.200 stranica, morao sam da je podijelim u tri dijela i izlektorisao sam prvi, čija će promocija biti na Beogradskom sajmu knjiga, od 21. oktobra. Druga dva i dalje lektorišem, na kompu naravno i to uglavnom radim noću, šverajući malo usput i po Facebook-u i Twitter-u, tako da se u mom slučaju radi o radnoj noći a ne danu.

– Može li se živeti od slave?

– Ko je sačuvao pare od naplaćene slave nekad, taj ih krcka i sada, neovisno da li se zna za njega sada uopšte a ja s obzirom da sam Dr za Rokerol, i da sam za tri godine spiskao preko milion evra na razvrat, alkohol i blud, meni slava teče i dalje, što se ne može treći i za priliv para od nje. Ipak preživio sam već dva puta jevrejsku kletvu „da Bog da imao pa nemao“, pa ću valjda i ovaj put, jer ja sam Dr za Rokenrol a to znači talasam i ne idem linijom manjeg otpora, ma koliko me to koštalo … a košta.

– Da li je bilo lakše izraziti se kao muzičar nekada ili uz svu ovu tehniku, internet i drupštvene mreže?

– Nova, komjuterska tehnologija je omogućila manje talentovanim muzičarima da prave pjesme i hitove, jer se to radi sklapanjem poznatih dijelova melodija na koje se doda tekst. Ja to zovem budževinama ali te budževine su danas trend, jer ne postoji sistem vrijednosti, koji da postoji ne bi dozvolio da mediji toliko srozali ukus nacije i dozvolili da takav trend jedino danas i prolazi. Sve to ja ne jebem i nikad nisam „pravio pjesme“, već čekao da mi se „dogode u glavi“, i to radim i dalje.

– Šta je trenutno najvažnije u životu Milića Vukašinovića?

– Trenutno mi je najvažnije da dobro plasiram knjigu i da se dobro proda, da Suzana i ja opušteno uživamo u našoj ljubavi „većoj od života“, sa što manje strepnje, imamo li dovoljno za osnovne troškove života, kao i da mogu da se posvetim grupi i novom albumu.

– Da li te je ikad ikada pitao odakle to ime …

– Prezime nosim nasljedno a ime mi je dala baba Vidosava, iz sela Andželati kod Andrijevice, u Crnoj Gori.

– Čini se da si spreman da postaneš pisac – dugoročnije i ozbiljnije nego do sada?

– Ne gajim neku veliku ljubav prema pisanju ali obzirom da sam već napisao svoju autobiografiju i da sam otkrio da mi ne manjka talenta za pisanje kao i za muziku, mislim da će moja slijedeća knjiga da bude o mom virtualnom razvratu i bludu na Facebook-u, koji sam intenzivno upražnjavao pola godine i zbog njega ostao na ulici, izbačen iz stana moje bivše žene. Zbog koga ona i jeste bivša ali i rađanju ljubavi „veće od života“ sa Suzanom, prvo virtualno a onda i stvarno, kad sam iživio tu svoju virtualno-bludno-razvratničku fazu i kad je i ona ostavila sve iza sebe u Smederevu i došla kod mene u Beograd. Tu virtualno rođenu ljubav, smo pretočili u pravu i to radimo i dalje.

– Da li su ti za tvoja interesovanja i angažovanja u životu presudili Dijamanti, Čičci ili Italija?

– U muzičkom smislu da, presudili su i Djamanti i Čičci i Italija ali i Indexi i Bijelo Dugme, ….da budem ovo što sam, Dr za Rokenrol .

– Poređenje sa današnjom mladim ljudima, ono mi nekada- oni sada…

– Ne traba nikad ocjenjivati sadašnjost po parametrima i kriterijima iz vremena svoje mladosti, jer svako novo vrijeme se mjeri svojim aršinima a ne onim iz nekog dugog doba, pogotovo ovo sad vrijeme tehnološke revolucije, Normalno je da će onaj koga ta revolucija nije zahvatila dok mu se formirala psiha, imati odbojnost prema načinu života u sadašnjosti, a sati ja nemam problem jer dobro plivam

u svim vodama, bilo mirne ili virovite.

– Da te pitam za unuke i koji će oni instrumente doktorirati ?

– Ja imam dva unuka a stariji je već zaluđen mojim likom i mojim
pjesmama a pošto je talentovan na dedu i lijep kao slika, da ne kažem opet na dedu, ma čime god da se bude bavio biće uspješan. Napominjem da ni ovaj mlađi ne zaostaje puno za ovim starijim.

– Šta ćeš biti u sledećem životu?

– Obzirom da nisam drakula, kad budem umro, završio sam.

– Koju pesmu pevušiš u kupatilu?

– Oh što te volim joj

– Da li si ikada bio U Boru i šta znaš o našem malom gradu?

– U Boru sam sa grupom gostovao na rock hepeningu u organizaciji Jelen piva i takav rokerski ugođaj odavno nisam doživio, najviše zahvaljujući izvanrednoj publici i ambijentu, pravom rokerskom .

– Jesi li čuo za East weekend Fest i Bornet i da li bi došao na jednu od te dve manifestacije da se družimo i pričamo o svemu pomalo pa i da promovišeš i ovde svoju novu knjigu?

– Vidio sam taj naziv negdje ali nisam znao šta znači a sad pošto znam, nadam se da ćemo se družiti u Boru, a ovoga puta i ujedno promovisati knjigu.

– Kokoška ili jaje, i zašto.

– Evolucija, … nije ni kokoš odmah bila kokoška, već je i ona imala neke pretke i uvijek su prvo preci, pa tek

onda dođu jaja.

– Kad bi mogao da menjaš, da li bi nešto promenio u svom životu i šta?

– Ne bi ništa mijenjao naravno, jer u toj promijeni, možda bi dobio SIDU ili neki rak ili bi bez veze poginuo a ovako, kako god da je bilo dobacio sam dovde i vrlo sam zadovoljan.

– Da li si ikada dozvolio da te ljudi bolje upoznaju a to znači da shvate da je ponekad ponašanje i javni nastup štit ili odbrambeni mehanizam?

– Stvarno talentovani ljudi doživljavaju slavu kao sastavni dio posla kojim se bave, tako da sam uvijek bio i ostao ja, bilo slave ili ne bilo i to svoje normalno JA, koje je dovoljno interesantno i bez slave, dijelim sa ljudima a ako je neko govno, povučem vodu i govno ode tamo gdje mu je i mjesto, u kanalizaciju.

Nije mjera uspjeha, ni sreće
Količina bogatstva i moći
Već kad vratiš film svog života
Da li možeš da se pogledaš u oči

Odgovorio i stih napisao,
Dr za Rokenrol,

Milić Vukašinović

Mića Facebook

Mića Twitter