Bilo je to davno. Ma ko zna kad …. ha ha ha.
Staru porodičnu video-arhivu koju je ljubomorno čuvao moj otac sam vec par puta gledao ali je prošlo nekoliko godina dok sam uhvatio vremena da se njome ozbiljnije pozabavim. Ponavljao sam u sebi da ne treba žuriti, da se nista ne može izgubiti odlagadjao … Ipak svemu dodje kraj.
Početkom priprema za veliku promociju grada Bora sam ipak morao da pozovem prastaru zbirku video zapisa u pomoć i ponovo je gledajući naišao sam na neke veoma interesantne i meni drage snimke stare skoro 30 godina. Prvi snimak je uradjen u jednoj od starih francuskih kuća gde smo organizovali doček nove 1980-te godine skromno ali ipak eto nezaboravno, dok drugi snimak prikazuje moje školske drugove na ekskurziji u Šapcu 1980 a snimci koji su ostali upotrebljivi su napravljeni ispred hotela „Sloboda“
Jedan segment predstojeće promocije će obraditi Bor u prošlosti i siguran sam da će Vam se to svideti. Biće prezentovano na velikom video platnu u okviru same manifestavije. Pored toga bavićemo se turističkim i drugim potencijalima borske opštine, našim svakodnevnim problemima i jednu pravu i objektivnu sliku poslati u Svet. O tome svemu više nekom narednom prilikom a dotle pozdravljam vas i pozivam da pogledate snimke koje sam pronašao …
Bor 1980 – te (doček nove godine)
Šabac 1980 ( maturanti gimnazije „Bora Stankovic iz Bora 1976/80 na ekskurziji)
Na oba snimka videli ste naše prijatelje koji su nas zauvek napustili. Zaista je teško shvatiti da ih više nema posle ovog pregleda, ipak oni će sigurno nastaviti da žive – barem ovde .
Poslednji pozdrav profesorici engleskog jezika Milanki Petrović, Zoranu Dragoviću – Džambi i Budimiru Ujdiloviću koje ste videli na ovim snimcima. Iskreno se nadam i očekujem da me po pitanju našeg brojnog stanja neko neće ispraviti. Želim da tako i ostane do 2010 godina kada ćemo proslaviti trideset godina od mature.
4 Komentara
atol
27. maj 2008. at 11:14Opricah danas za vreme rucka celu pricu o ovim snimcima, pa svratih da je zabelezim i ovde. Pored toga sto su me snimci vratili u neko srecno vreme koga se sa nostaligijom secam, potakli su potrebu da uporedim to vreme i generaciju ljudi sa generacijom njhove dece koja sada imaju priblizno toliko godina i zive u nekom drugacijem svetu.
Gledajuci ove mlade ljude, shvatam da Evropa i svet o kojoj mnogi mladi Srbi sada nedefinisano mastaju, nikada nije bila bliza nego u tom trenutku. Ovo se moze zakljuciti naprimer iz kvaliteta nacina kako su akteri obuceni, i recimo po izgledu javnih prostora. Ulice i javni prostori su cisti, deluju moderno, bez automobila parkiranih na trotoarima i stnadova i kartonskih kutija na svakom cosku. Akteri su obuceni u moram primetiti vrlo lepo, sa ukusom u kvalitetnu garderobu primerenu svojim godinam cije se replike sada placaju skupim parama i nose prave kozne cipele – a nisu deca nikakvih bogatasa, vec socijaliskih sluzbenika. Hocu da kazem, da poredeci snimke mladih Britanaca i Srba iz tog vremena – ne primecujem nikakvu razliku.
Interesatno je uporediti i ponasenje devojaka i nacina na koji su odevene. Sve se pomalo stide kamere, prosto kao da misle da ce ih tata videti na snimku. Nekako su lepe i zenstvene. Ni jedna nema iscupane obrve i ne igra uvijajuci se ispred kamere pokusavajuci da imitira raznorazne idole sa televizije kao sto to sada rade devojke kada se snimaju i slikaju. Ni jedna nije u zagrljaju momka i ne cmace se, a sigurno je da su im i momci bili prisutni. Snima se – to se ne radi na snimku.
Trece ,sto je vise nego uocljivo, je da ne moze da se primeti niko sa viskom kila. Svi su zgoljavi kao sto prilici mladim ljudima. Neko doduse ima malo vecu ili manju glavu, ali niko ni grama sala. Imam utisak kada bi to odeljenje uporedili sa bilo kojim odeljenjem u nekoj od danasnjih skola dosli bi do porazavjuceg zakljucka da su danasnji srednjoskolci skoro pa duplo tezi od generacije svojih roditelja.
Imam samo jednu primedbu na montazu muzike koja je inace fantastican izbor. U snimku sa doceka nove godine, onog trenutka kada Buda zamase glavom muzika se ne uklapa za otprilike jednu sekundu. Mislim da je ta sinhronizacija prosto esencijalana da bi se postigao fantastican efekat.
Ono sto je ostavilo najaci utisak na mene s’ obzirom da dobro pamtim tu generaciju su reci iz pesme koje su prosto epilog snimaka: “ jer znam da plavo more za mornare nece znaciti spas“ i reci iz jedne druge pesme koje kazu „svi smo mi gospodari sveta, negde sa dvadeset i sest“
Moram da kazem da mi je izuzetno zao sto na forumu niko od clanova nije u snimku nista video, nema komentara ili prosto nije zainteresovan. Ovo nisu snimci o ljudima koje poznajemo ili ne poznajemo.
Ovo su snimci o jednom vremenu, koje moze lepo da se sagleda gledajuci izmedju redova.
Mish, jos jednom blagodarim. Bilo je pravo zadovoljstvo.
borsky
27. maj 2008. at 11:34Atole hvala ti na ovom lepom komentaru. Montažu sam radio sa nekim neverovatnim podrhtavanjem koje me je obuzimalo kao i kada sam snimke postavio online.
Zapažanja su zaista fantastična i poučna a što se tiče komentara- zalud nam priča.
Komentara na ovo nema- naravno. Mi smo odavno zaboravili da lepo treba pohvaliti a to nešto loše bar malo zamaskirati. Sada je sasvim drugačije pa su najprodorniji i najuspešniji larmadžije, histerici i polupismeni reformatori koji u ime napretka i prosperiteta bljuju i pljuju oko sebe, ogradjijići se od nekih od kojih su i sami gori, dok se normalan pošten svet izmiče pokušavajuči da svu tu bujicu „želudačnih“ i drugih smrdljivih argumenata izbegne.
atol
27. maj 2008. at 13:24Znas sta mish? Sama cinjenica da si nekoga na drugom kraju sveta toliko takao ovim snimkom da sve vreme razmislja o njemu i da je nasao potrebu da ga analizira i prica o njemu nekom trecem – je dovoljna pohvala sama po sebi. Nije ni to za svakog.
borsky
27. maj 2008. at 13:40Naravno da sam presrećan zbog toga. Hvala ti još jednom. Večeras ću izbaciti još jedan snimak. Pišemo se …