U proteklih nekoliko dana blogosvera pokazuje veliku aktivnost pa jednostavno ne mogu da postignem i pročitam, a to se retko dešava. Svi su se raspisali i napadaju sa svih strana i čini mi se da odavno nije bilo toliko kvalitetnih i prilično korisnih tekstova i diskuija. Možda će redosled kojim sam jutros išao od linka do linka izgledati malo naopako ali ne volim ustaljeni redosled jer se u tim nekim zakonitostima koje se „podrazumevaju“ baš i ne osećam najbolje. O čemu govorim?
Elem preko moje prve i druge stanice gde svakog jutra sa promenjivim uspehom izigravam urednika zatim Čarobne i Mahlat kod kojih obavezno prošetam dnevnim boravkom ( na prstima naravno) nabasam na link gde provedem dobra dva sata uz par prekida, pokušavajući da ispoštujem Blog cenjenog kolege .
Zahvaljujući tom jutarnjem blog-iznenađenju dodjem i do teksta veoma uticajnog blogera gde se već nekoliko dana veoma intezivno diskutuje na temu: Šta je sinonim za ovdašnje blogove – Blogoidi, zatvorene zajednice, uticaj, trash…?
U dikusiji se okupio veliki broj onih koji imaju i znaju šta i kako treba reći a kroz diskusiju se provlače i tekstovi onih koji ne komentarišu preterano ali isto tako znaju da skrenu pažnju. U moru informacija ovog jutra sam uživao u raznovrsnosti i kvalitetu tekstova i komentara, sažetosti napisanog ali i u stilu koji čitanje čini laganim i pristupačnijim čak i onima koji ne znaju previše o blogosveri, blogvima i njihovim problemima.
Nadam se da ćete već pročitati sve na izvornom linku da ne prepričavam, jer tema kojom ću se baviti ovde i čija je ideja nastala baš čitajući gore pomenuto je nešto sasvim drugo, i vezana je za odnos vlasnika bloga sa svojim čitaocima i učesnicima u diskusiji. Tačnije muči me da li vaš blog predstavlja vas ili ono što želite biti? Kako se predstavljate drugima , koliko ste spremni na druženje i koliko bi to moglo uticati na vaš ugled i kredibilitet u blogosveri.
Određeni broj blogera ne želi real contact sa svojim posetiocima vešto se krijući što svakako može biti korisno ali ponekad i smešno. Zašto to rade i nije li to u stvari štetno? Trebalo bi da je blog, svaka napisana reč na njemu ili komentar autora na drugim blogovima njegova slika i prilika koji će bez ikakve zadrške uvek rado i opušteno prisustvovati okupljanju blogera ili čak BO-u, baš onakav kakav jeste i kako se na svom i drugim blogovima predstavio ?
Koliko je „lažno predstvljanje“ opasno u sve uočljivijoj ekspanziji bloga ka medija. Želeli da priznamo ili ne takvi bi danas sutra mogli naneti veliku štetu zajednici i narušiti njen ugled i uticajnost ako to već i sada ne rade. Znate li sa kime kontaktirate, šalite se i dopisujete …
Možda je ipak preventivna opreznost koju nazivaju i zatvorenošću neophodna.
13 Komentara
Charolija
24. septembar 2009. at 12:33Moj blog sam ja. Tako je kod mene, što ne znači da tako treba ili mora da bude i da je tako jedino dobro. Sve je stvar izbora kao i u životu.
Tako je i u „real life-u“, ljudi se predstavljaju onako kako misle da će ih većina redije prihvatiti ili se predstavljaju onakvima kakvi zaista jesu, sve zavisi od čoveka do čoveka. Sa tim što je na netu mnogo lakše stvoriti sliku o sebi koja nije prava, ali je prihvatljivija za većinu i prija određenom pojedincu.
Dobija podršku, odobravanje, stiče prijatelje, što recimo možda ne bi mogao ili ne bi umeo u situacijama „oči u oči“.
Imam želju da upoznam neke blogere već duže vreme, ali zbog nekih svojih obaveza ili se nešto desi ili budem sprečena na neki drugi način da bih otišla na neko okupljanje. Do sada sam upoznala samo dve devojke. Jednu koja od skoro ima svoj blog i Dudu iz Novog Sada i u nijednu se nisam razočarala u smislu, da se prikazuju ovako, a da su u stvari nešto drugo.
Nemoj da ti je palo na pamet da mi po dnevnoj sobi galamiš ujutru kad spavam ili da mi slučajno probudiš decu.
U svakom slučaju si uvek dobrodošao.
Nego raspisah se, a ne rekoh ono što mi je bila namera. Na pitanje „Koliko je “lažno predstvljanje” opasno…?“. Mislim da može da bude opasno u smislu da neko nekoga smuva na foru lažnog predstavljanja, pa da stupe u neke bliže odnose, a onda da se ispostavi da je taj neko u stvari neko sasvim drugi, a u drugim situacijama nije, jer ako sa nekim ko se lažno prikazuje popijemo kafu jednom ili dva puta godišnje ne može da nas poremeti.
Šta li sam sve ovo napisala, pojma nemam, ali neka ide, to sam ja i kad nisam sigurna šta rekoh. 😉
zelena
24. septembar 2009. at 12:50Mislim da se blogovanje, kao i ostali vidovi virtuelnog sveta, ni malo ne razlikuju od realnog zivota.
I ovde i ovde (mislim ja kucam iz reala), nekada glumim, po potrebi, nekada se predstavim drugacije pa se pitam sta mi bi?!
Upoznala sam neke blogere, i ono sto sam mislila o njima je ostalo, cak se i poboljsalo.
Nekada pisemo nesto sto ne bi izgovorili, nekada izgovaramo nesto sto ne bi napisali….
Lamentiram fino a? 🙂
Borsky
24. septembar 2009. at 13:09@Čarobna,
Samo ostavim čokolade i brišem- ne brini. Upoznaćeš ih još ali tvoj je raspored uvek zatrpan sa petoro za vratom … ha ha ha
@Zelena
Prvo dobrodošla, čast mi je da vas ugostim po prvi put (kafa ili nešto konkretno) drugo lamentiraš vrhunski. 🙂
@Čarobna & Zelena
Nisam ja otvarao temu misleći na nekakvu strašnu i masovnu pojavu ali me zanima da li znate šta sve može budala ili kreten u prevodu, kad stekne vaše veliko poverenje i pažnju, a vi ga ni videli ni čuli niste ubeđeni da je sve super i baš onako kako se ćovek-žena predstavio/la, kad ono ….
Imam nekoliko primeraka u zbirci ali da čujem prvo Vas?
zelena
24. septembar 2009. at 17:36Molila bih da mi ne persiras i hvala na dobrodoslici, valjda smo svi ovde na ti.
I ja spadam u tu Charolijinu grupu koju nikako da uhvatimo da pijemo kafu (ako se To zove kafa 🙂
Elem, nisam imala losa iskustva, da li sam imala srece ili pameti, ne znam.
Cak i dok sam vitlala na chatu na Krstarici, nije mi se desilo nista ruzno, upoznah gomilu njih (mislim na prijateljskoj osnovi), dooobrooooo bilo je i onih drugih 😉 ,ali da li intuicija ili iskustvo ili puka sreca me nisu odveli kod lazno predstvaljene osobe.
A volela bih da cujem Tvoje iskustvo/a.
Kafica moze, bez secera molim 😀
Dragan Radović
24. septembar 2009. at 19:45Čitam malo pažljivije tvoju „krštenicu“ u proširenom obliku i prvo što sam pomislio je – gle, pa čovek je isto iz Informativnog centra! Jer, i ja sam 1975, iz gimnazijske klupe, stigao do tadašnjeg Radio Kovina da radim emisiju za decu „Rastimo…“ A taj radio je bio deo kovinskog „Informativnog centra“ koji je, na žalost, nestao u oluji privatizacije. Sad izdajem svoj list i od aprila 2007. istoimeni sajt (Kovin Ekspres). Ide nekako…
A tema ti je dobra, nisam još naišao na takvu. Mislim da svi mi imamo neku „urođenu“ dozu potrebe da se pravimo malo više pametni nego što jesmo, ali ta potreba se vremenom troši, nestaje, pa sad kako kod koga – jedni dobar komad tog svog „ja za spoljnu upotrebu“ zadrže uvek i maltretiraju druge sobom, drugi to mirno prevaziđu i znaju da se nasmeju sopstvenim mladalačkim „mudrostima“. Ali od samog sebe, ma šta radio, ne može se pobeći.
Na blogu ljudi, koliko vidim, takođe moraju da pređu neki put „sazrevanja“. Ono što se odmah vidi to je iskrenost, a kod blogerki – šarm. Bukvalno šarm, jer, bar mene, jednostavno „osvoje“ otvorenošću i emocijama koje ne kriju.
Naterao si me da se i sam zapitam da li sam, dok blogujem, to „sasvim ja“ ili dodajem malo veštačkog šećera. Za sad sam primetio da, ako negde nešto komentarišem, a opšti ton komentara i posta je razgaljujući, „prešaltam“ u taj vedri fazon i sebe, mada sam do tog časa možda bio loše volje. No, pretpostavljam da je to prednost blogovanja, a ne foliranje.
No, mislim da, ipak, na duži rok niko ne može da bude to što nije, baš kao i u stvarnom životu. Drugi nas „prevare“ samo onda kad smo nezainteresovani i skloni da budemo prevareni.
Borsky
24. septembar 2009. at 19:56Pa recimo … pre dve godine upoznam momka iz jednog sremskog gradića preko foruma a kasnije i bloga pa se nekako baš sprijateljismo. Otvoren, prijatan, elokventan i fin. Nikad se sreli, nikad videli…
Redovno je slušao i moj radio pa saznao dosta toga o meni na osnovu linkova i tu i tamo poneke reči koje smo razmenjivali preko msn-a.
Jednog dana predložio mi je saradnju i da odradimo par poslova zajedno na šta sam pristao sa zadovoljstvom. Zakupio sam domene organizovao pripreme i krenuo sa svojim delom posla ali posle nekoliko dana njemu se gubi svaki trag.
Da ne dužim, kasnije sam saznao da momak to tako veoma često zna da uradi bez ikakvog posebnog razloga. Zadužio me je iz „hobija“ preko 500 eura i nestao.
Znam znam, sam sam kriv jer nisam pazio ali ponavljam to je bilo pre dve godine a ovo je komentar na temu koja se zove „Predstavlja li vaš blog vas ili ono što želite biti“
Ovaj momak je očigledno svojim blogom i nastupom na net-u projektovao ono što ćeli biti. Na moju štetu nažalost.
Borsky
24. septembar 2009. at 20:21@Dragane
mani sad godine i datume. Bilo je to toliko davno … ali radilo se i učilo.
Mislim da si shvatio suštinu ove pričice priče koja je adresirina na osobe x ili y a bavi se nama.
@Zelena
Nadam se da si se snašla ali kafa ovako kasno- ne znam. Šta kažu doktorice iz NŽUZZM,
p.s. aha, evo napisah gore ti i jedan od slučajeva o kojima sam pričao.
Charolija
24. septembar 2009. at 23:02Čokolade mooožeee
Žao mi je što nisam mogla na BO, ali mi je žalije što sam i ove godine propustila kafanu sa devojkama, već dve godine za redom, negde u proleće se okupe u nekoj od bgd kafana i ako nisam bila, sigurna sam da se nijedna od njih ne predstavlja onakvom kakva nije. Sve do jedne su zaista izuzetne i jako mi je drago što ih makar i preko neta poznajem.
Zelenu kao da znam ceo život, a ne znam je. Draga mi je kao da je moja. Preko cele zime planiramo viđenje, a onda ništa. 😀 Tebe kao da znam još od ’75-te iz gimnazijske klupe
Loša iskustva preko neta nemam, mada su me neki upozoravali da određene ljude ne puštam u kuću, jer su opasni. 🙄 Kažem dobro u redu i ne zalazim dalje. Samo je moja stvar sa kim ću da se družim i koga ću da pustim u kuću. Da li je ta osoba to uradila dobronamerno ili ne u opšte me i ne zanima. Svako ima prava da priča šta god hoće, a moje je da to prihvatim ili ne.
Linga
25. septembar 2009. at 19:11Sva moja naklapanja na blogu sam – ja.
Bedno piskaralo sam – ja.
Mozda i drcnija i otvorenija nego u RL, jer ovde znam da onaj koji mozda cita ima izbor – onaj iksic u desnom uglu.
Generalno, imala sam gudo dilemu, i jos je imam, da li da moj blog bude i dalje papazjanija kakva jeste, ili da ga uze profilisem(jerbo kazu knjige da je to karakteristika dobrih blogova). Mozda jesam konfuzna, mozda mesam „frogs end grandmaders“, ali sve je to moje – i pesme, i price, i profesionalno peckanje i roditeljstvo, sav taj spricer sam ja, pa kako se kome dopadne.
Linga
25. septembar 2009. at 19:13p.s. jos uvek se svaki put iznenadim i posramim kad me neko linkuje, pa ne znam ni dal treba da se zahvalim, ili da se pravim kul, kao, to je normalno :))
Borsky
25. septembar 2009. at 19:26da, to je normalno … najnormalnije.
linga
26. septembar 2009. at 08:39Ali meni jos uvek cudno :)))
Borsky
26. septembar 2009. at 14:19Čudno ili ne – tako je. Ne linkuje te jedna ili dve osobe već malo više blogera, a to je dokaz da kvalitet i razlog za linkovenje postoji.
Izgleda da drčnija i oštrija „linga“ nailazi na respekt, a to može biti vredan i važan putokaz za RL.