Da li je objava sitnog prekršaja javne ličnosti sramota, ili je sramota da se ne objavi
Pre neki dan „Pres” je objavio tekst (na drugoj strani, udarni) ilustrovan s tri fotografije na kojima se vidi kako Čedomir Jovanović, predsednik Liberalno-demokratske partije, prelazi ulicu dok je na semaforu znak zabrane za pešake. Tekst naslovljen „Čeda Jovanović prolazi bez kazne?!” ima podnaslov: „Policija bi mogla da kazni lidera LDP-a sa 3.000 dinara zbog prelaska ulice na crveno, on odbija da sam plati kaznu”.
Na prvi pogled reklo bi se da su tema napisa, kao i sam prekršaj beznačajni i da „Pres” ima nešto lično, ili politički protiv Čedomira.
Da li je tako?
Službenik Komiteta za bezbednost saobraćaja rekao je za „Pres” da MUP Srbije na osnovu ovih slika „može da tuži” prekršioca. Ali, dodao je, „Jovanović bi mogao da osporava prekršaj tvrdeći da je započeo prelazak ulice kada je bilo zeleno, a da se signal u međuvremenu promenio”.
Službenik, dakle, ne kaže da je MUP dužan da tuži, već da „može da tuži”.
Vladan Batić, predsednik DHSS-a i poslanik partije Čedomira Jovanovića, za „Pres” je izjavio da „Jovanović nije prešao na crveno”. Batić je, veli, bio „deset metara iza Čede” koji je krenuo da prelazi ulicu dok je bilo zeleno.
„Kada je bio negde na kraju pešačkog, svetlo se promenilo”, navodno je rekao Batić.
Na slici se, međutim, vidi da je na semaforu crveno svetlo kada je Jovanović kročio na prvu belu štraftu „zebre”, na drugoj slici gazi osmu, a na trećoj desetu belu štraftu. Sve vreme je crveno. Tu je, valjda, i kraj pešačkog prelaza.
Kome verovati? Pravniku i bivšem ministru pravde kao svedoku ili fotografijama? Fotografijama ili službeniku Komiteta za bezbednost saobraćaja koji je, setite se, rekao da bi Jovanović mogao da se brani tako što bi tvrdio „da je započeo prelazak ulice kada je bilo zeleno”?
U odbranu pešaka Čedomira stavio se čak i jedan radikal. I to ne bilo koji radikal već glavom i bradom potpredsednik ove stranke, Dragan Todorović, rekavši: „Sramota da se Čeda proziva za tako nešto”.
E, dobro. Da vidimo sada da li je i šta je sramota.
Na jednom ovako malom, naoko beznačajnom, primeru kršenja propisa mogu se prozreti krupna nipodaštavanja društvenih normi, propisa, zakona, pa i najvišeg pravnog akta. Kao i pokazivanje moći, bilo da je politička, ekonomska, odnosno mešovita pošto jedno bez drugog ne ide.
Kroz sitno i malo bistri se veliko. A pešak Čedomir samo je primer ili povod za belešku o jednoj pojavi.
Svaki čovek, pa i političar, može da pogreši. U ovom slučaju, pešak Čedomir se možda zamislio, more ga brige partijske, državne, svetske, pa je prešao na crveno.
Ali onda to treba priznati, javno se izviniti i platiti kaznu (naknadno), ako zaista misli ono što propoveda. Jer, očekuje se da vatreni zagovornik evropskog ustrojstva bude primeran Evropejac.
Zamislite, nastavnik u školi priča đacima kako treba poštovati saobraćajne propise, a onda, na semaforu –- krene na crveno. Sve pada u vodu. Ali ne samo u vezi sa saobraćajem, nego sve. Sve pada u vodu. Pa ako nastavnik (političar) laže na sitnom, šta li tek radi kada…
To se zove – lični primer, ili doslednost. Sklad reči i dela.
Iliti, drugačije rečeno – da čovek misli ono što govori, i da radi tako. Iako, političare bije glas da jedno misle, drugo govore a treće rade. Ja ne verujem da je tako. Verujem političarima. Sve dok nas ne iznevere.
Novine, i glasila uopšte ne samo da imaju pravo, već im je dužnost da „love” svaku javnu ličnost na „sitnim” greškama, jer ih u krupnim ulovite neće. Ili retko kad.
No, u ovom slučaju, ispostavilo se da ni sitnica kao što je prelazak ulice ne može proći glatko. Videli smo da pešaka Čedomira brane svi koje je „Pres” pitao za mišljenje. Čak, na neki način, i službenik MUP-a. (Ima ona pesma Vase Popovića koja počinje sa: „Vrana vrani oči ne vadi…” zbog koje je pesnik zglajznuo.)
Umesto da Čedomir plati kaznu. Malu, simboličnu, ali značajnu u očima javnosti.
Tako je kamera TV Politike pre 13 godina snimila tadašnjeg gradonačelnika Nebojšu Čovića kako pretrčava Ulicu kneza Miloša izvan pešačkog prelaza. On je potom otišao u policiju i platio kaznu. Tako je postupio i Miloljub Albijanić, funkcioner G17, kada ga je novinar ovih novina uhvatilo kako kolima pretiče vozilo preko puno linije.
Novine, kao i sva glasila, treba da se bave ovakvim „sitnicama”. Svaki dan, neprestano. Tako se, polako, učimo da živimo u organizovanom društvu u kojem nije sramota ukazati na prekršaj, već obratno.
„Pres” je učinio korak koji treba da slede i druga glasila.
Slobodan Stojićević / Politika / Pogledi
[objavljeno: 18/06/2008.]