„Jednoj ženiI“ – Zlatko Manojlović
Sećate li se noćnog programa Radija Beograd i legendarne uvodne špice. Korišćena je kompozicija Zlatka Manojlovića koja je obeležila predivno bezbrižno vreme i čitavu jednu generaciju. Ponekad isreno žalim za tim vremenima u kojim nismo znali za kompjutere, ljudska prava, ekologiju, kohabitaciju, političke stranke i kalicije a opet smo živeli zadovoljni puni ljubavi i uzajamnog razumevanja.
Možda je nezamislivo iz današnjeg ugla posmatrajući da smo sedeli dugo u noć slušajući muziku uz dobru knjigu ili gledajući u zvezdano nebo ali bilo je upravo tako. Još teže bi bilo shvaćeno da nam je i prigušeno svetlo sa skale starog radio prijemnika bilo ponekad sasvim dovoljno za štimung pogotovo ako bi noć i noćni program podelili sa dragom osobom. Uživali smo u druženju i bili svako na svoj način orginalni ili glupi ali bez zavisti, podsmeha i neprijateljstva. Znali smo da volimo i za razliku od današnjih mladih ljudi smo dozvoljavali da da nas drugi vole.
Danas je sve drugačije. Serija pomagala koja nam mogu simulirati stvarnost i jedan odvesti nas u neki drugi imaginarni svet nam nije dovoljna. Pakost, koristoljublje i primitivizam izviru sa svakog TV prijemnika i sve smo bliži kulturi poludivlje horde u kojoj je nenormalno voleti, pohvaliti, razmišljati ili tražiti sve to od drugih.
Toga nema više a nema ni takvog noćnog programa ali ostala je melodija koje nas za trenutak može vratiti u ta vremena. Uživajte.
12 Komentara
Maggie_May
23. maj 2008. at 22:50jooooooooooooooooj..nocni program na radiju…jooooooooj
samo to mogu da kazem 🙂
borsky
24. maj 2008. at 08:42Maggie pa nema te neko vreme? Kako je šta se radi dole kod vas?
Očigledno se „Jednoj ženi“ još pamti. Ali o tome sm napiso gore a ovde bi o nečem drugom. Ponekad ne mogu da razumem ljude koji dodju pročitaju tekst – ne ostave komentar a onda napišu pohvale privatno na meil ili preko nekog mesindžera. Ljudi moji nećemo se lagati. Ja ništa ne pišem da se svidi meni, meni se već svidja, čim pišem – nego vama. Tek onda sam siguran da sam uradio pravu stvar.
Naravno nemam ništa protiv da oni kojima se ne svidjaju neki moji tekstovi – to i napišu, sa obrazloženjem naravno.
Boris Lukich
15. jul 2009. at 15:25Dragi Borsky
i ja se rado sjecam nocnog programa radio Beograda i divne muzike (uvodne melodije“Jednoj Zeni“) svakako, ali ponajvise mi nedostaje topli, njezni glas Jelene Siskin, voditeljke programa. Ne mogu se nacuditi da apsolutno nista nema na internetu o njoj, niti se ime pominje niti image (lik). Nikad nisam uspio da je vidim bilo na TV ili na slici, a volio bih, makar sad. Inace zivim u Sydney-u Australia i svremena na vreme probudim sjecanja na stara dobra vremena.
Pozdrav svima koji posjecuju ovaj blog i dobrih su namjera nosioci.
Boris Lukich
Darko Harmina
6. oktobar 2009. at 17:48prošlo je puno godina
pamtim da je bila tamo neka 1984 godina koju sam proživio u novom sadu
jedna od najromantičnijih uspomena ostao je vaj instrumental kojeg sam svaku večer radeći slušajući na počerku noći
rođen sam živim i radim u zagrebu!
danas kad slušam taj instrumental ponesu me divna sjećanja na vrijeme i ljude sa kojima sam živio i radio u novom sadu
darko
Borsky
6. oktobar 2009. at 20:28Uvek kada pročitam novi komentar na ovu temu se ponovo vratim u ta divna vremena puna prelepih uspomena, zahvaljujući Vama koji mi pomažete da taj osećaj ne nestane.
Hvala Vam .
nick
14. februar 2010. at 19:11Sasvim slucajno otkucah ime Zlatko Manojlovic i pronadjoh ovu stranicu, Jednoj zeni jos uvek ide na Radio Beograd 1 posle ponocnih vesti, melodija je prelepa, a jos uvek nas ima koji slusamo nocni program Beograda 1. Zaista vrati nas u neka lepsa vremena
Borsky
14. februar 2010. at 20:19Nisam znao – poslušaću ovih dana. Hvala nick
Srkson
25. jun 2010. at 19:19Suze su mi krenule, a u grlu knedla!
Hvala Borsky sto si me vratio 25 godina unazad i potsetio me najlepsi period mog zivota.
Pozdrav za sve dobre ljude koji ne zaboravljaju stara dobra vremena!
Ziveli!
Goran Philly
9. maj 2011. at 12:27Pozdrav Borski,
evo me u Americi vec 8 godina. Svakakva se muzika ovde slusa. Svakakav narod ovde zivi. I normalan i nenormalan. A ja, kad se umoran vratim sa posla, pa mi nije ni do cega, cak i mojoj zeni kazem da mi je pun ***** i Amerike i svega,… e tad pustim „Jednoj zeni“, pa se u moslima vratim u Beograd, mnogo godina unazad, kad mi je najvaznije bilo da sedim uz radio i slusam nocni program, znajuci da ce biti emitovana samo najbolja muzika. (Ala sam srocio ovu super prosirenu recenicu, svaka mi cast!)
Nino
12. jul 2011. at 21:06ko se toga nebi secao, jos kao klinac sam cekao dana bilo koji nacin snimim instrumental pesmu
Aleksandar
8. avgust 2011. at 23:28Oh divnih lepih vremena, oh predivne lepe muzike,sto hrani dusu i srce.Dok sam ziv uzivacu u ovoj prelepoj muzici.
Biser
16. avgust 2011. at 23:25Kao „gastarbajtersko“ dete u pretovarenim kolima nevezano na zadnjem sedistu, bila je milina put prema/iz Srbije, kad u ponoc pocinje nocni program Radio Beograda. Na srednjim talsima 684kHz, a neki put izmakne (onaj fading), ali nikad gitara Zlatka Manjlovica, ona mi oznacavala barem nekoliko trenutaka mir od narodnjaka. A moja bruka, pricam ne-Srpskom drustvu tu pricu pre neki dan, i kazem da se pesma zove „uspavanka za Radminu M.“! Koja bruka, kad sad citam „jednoj zeni“ a imao sam plocu.
Cuvaj te se, a bogami i secanja.