Siniša Lađević – Jutarnje slovo o nama

Ma mi smo ti narod-čudo. Ustaćemo i boriti za prava pasa lutalica u Nišu, gej brakova, biti revizor pre njih samih, i napamet, oplakivati tragedije i solidarisati se sa svima, javno i transparentno iako živimo hiljadama milja daleko, a poneki i ne znamo ni gde ni zašto se užasi dešavaju, primetiti i komentarisati sve i svakog, pretežno u negativnom kontestu, biti bolji general od onih najboljih i najhrabrijih, znati bolje od selektora gde je greška i kako dalje, imati upadicu opšte upotrebe bez oklevanja, tapšati po ramenu čak i samog princa Čarlsa i podržavati, pogotovu ako je neko iz lože sa skupljim ulaznicama, najzad uspeo da skrpi par rečenica i sve nešto lepo, znati dijagnozu komšijine krave dok još maše repom i pase na livadi …

… ali NIKAD nećemo naučiti da radimo i bavimo se svojim poslom, držimo do sebe i svojine, pre svega, i ako već metlom mašemo, to pre svega uradimo u svom dvorištu ako ga uopšte imamo i znamo gde je, a pomenutu higijensku doktrinu poznajemo, minimum na nivou – „uradi sam bez muke“
volim i ja vas.