“Hoću da živim, ali moram da se smirim!” – Goribor u Močvari

Autor: Antonio Hadrović, Nedjelja, 29 Studeni 2009
Izvor: SoundGuardijan

Masu od četiristotinjak ljudi zagrijavalo je Mlijeko, bend iz Dugog sela koji pjeva o bakama i slično, a opet tako prokleto ništa posebno. Doduše, ovaj sud je temeljen na samo jednoj pjesmi koju smo uhvatili jer je predgrupa završavala oko 22.

U sljedećih pola sata ST je izašao i pozdravio ljude pa se opet vratio u backstage, bubnjar je namještavao činele, a čovjek zadužen za vizualizacije na velikom platnu prebacivao VLC player iz normalnog prozora u full screen i nazad.

Aleksandar Stojković je zauzeo svoju defaultnu pozu – okrenut ljudima lijevim bokom sa bocom vina i poduprt mikrofonskim stalkom – negdje deset do jedanaest i započeo s Ko sam?, četvrtom pjesmom s prvog i jedinog (za sada) albuma. Iako im je Zdenko Franjić izdao sve i svašta za Slušaj najglasnije, Dancing Bear im je službeni izdavač i ako je suditi po količini prezentiranog novog materijala u odokativnom omjeru 30 : 70 – drugi album je u planu.

Druga pjesma bile su Sjajne niti gdje je ST upalio Dell laptop da udara downtempo matricu. Indikativno je to da srpske bendove na pozornici nije sram koristiti računala koja nemaju svjetleću jabuku dok snobovska hrvatska scena ne osniva bend dok ne skupi za Mac. Kada se on kupi, sve postaje lakše jer onda su fo` real. Kur4c!

Doduše, iskrenost ne proizlazi iz stroja (ex machina) već iz duše (ex animus) i prekjučer je ST bio najiskreniji čovjek u kući jer, zapamti, treba ogromna količina hrabrosti da se ovako javno priznaje i obračunava sa privatnim demonima i upperima, downerima, screamerima i laugherima. ST, danas čist i na tri topla obroka dnevno, na pozornici je vukao na Bareta s boljom motorikom i gestikulacijom. Vjerojatno je trošio kvalitetniji heroin.

Na Dalajlama me se sećaš gostovao je na usnoj harmonici i lik zvan Bush u prigodnoj majici „Rehab is for quiters“. Na kraju su upalili distorziju, ST je skočio u zrak i za sobom povukao prvih par redova. Na sekundu mogla se vidjeti najbolja balkanska verzija Mogwai ikad dok se drugi gitarist grčio ispred publike umjesto ispred pojačala.

Doduše, Bush nije bio jedini gost na pozornici. Nešto ranije na pozornicu je izašao lik u kožnom kaputu, rukovao se sa članovima benda (osim s laptopom), rekao „Goooooribooor“ u Kosmo Vinyl stilu i još se sjetio izreklamirati  vlastiti bend FBI „koji se fura na“ nešto nerazljivo i vjerojatno ništa pametno. Kada mu je ST predložio da napravi prvi bluse stagedive u povijesti Močvare, lik je skromno odbio i još malo plesao te otišao.

Od novih stvar koje su odsvirane jedna se ističe kao šaka u oko poslije jogginga po Savskom nasipu – Zašto se budiš? sa sintetičkom i superplesnom four-on-the-floor kičmom i proporcionalno tužnim tekstom. To će biti singl koji će ih dignuti van okvira „benda koji ima onu pjesmu o velikim crnačkim kitama“. ST Bluz (ne miješati sa Baretov bluz) svirali su na bisu.